U godini koju smo ispratili Bajaga i „Instruktori” obilježili su tri i po decenije na muzičkoj sceni. Na svoj način, uvijek obojen iznenađenjima i spajanjem naizgled nespojivog, legendarni pjevač-narator iznova je dokazao svoju umjetničku širinu – upriličio je koncerte sa gudačkim orkestrom i horom „Lola” i priuštio publici nezaboravni muzički doživljaj. Poslije nastupa na trgovima u Novom Sadu i Kotoru, gdje je sa „Instruktorima” dočekao novogodišnje praznike, Bajaga se sprema za novo muzičko putovanje, ovoga puta u više pravaca – kroz nastavak koncertne promocije albuma „U sali lom” širom svijeta, mjuzikl „Sa druge strane jastuka”, muziku za filmove koji će ove godine doživjeti premijeru, ali i nastupe sa gudačima i horom koji su otvorili novo poglavlje u životu „Instruktora”.

– Ljetos smo prvi put nastupali sa gudačima, na predlog Vojkana Borisavljevića – kaže Bajaga za „Dan”. - Trebalo je da sviramo na Tvrđavi u Nišu, ali pošto je padala kiša, odlučeno je da koncert bude održan u Domu vojske. Bilo je puno kao oko, bilo je odlično. Onda smo pomislili, a što da takav koncert ne napravimo u Centru „Sava”? Obilježavali smo 35 godina benda, pa smo se pitali zašto da taj jubilej ne obilježimo na neki drugačiji i neobičniji način. Na koncertu u Nišu odsvirali smo 12 kompozicija u drugačijim aranžmanima, a onda smo u dogovoru sa Vojkanom odlučili da proširimo repertoar. Urađeni su novi aranžmani za gudače, imali smo probe sa njima i sa horom „Lola” koji je zaista odličan. Tehnički, to je bilo dosta zahtjevno; stavljali smo pleksiglase na binu da ne ulazi zvuk, uradili smo jedan koncert bez publike dan prije prvog od četiri koncerta u Centru „Sava” da provjerimo kako će sve to zvučati. Imali smo najbolje gudače koje možete da nađete u Beogradu, uz hor „Lola” koji je zaista fenomenalan. Sva četiri koncerta bila su super; drugi od četiri koncerta snimao je RTS, pa očekujem da će za dva mjeseca biti i specijalna emisija, kao i DVD.

Da li ćete koncerte poput tih u Centru „Sava”, sa gudačima i horom, svirati u mjesecima koji dolaze?

– To jeste u planu, ali ne tokom zime. Gudačima je teško da sviraju napolju na niskim temperaturama, jer su instrumenti dosta osjetljivi i ne podnose temperaturu u minusu, ali imamo namjeru da ovaj program radimo tokom 2020. u Sloveniji, Crnoj Gori, Hrvatskoj, Makedoniji... Već smo dogovorili koncert u Temišvaru, gdje ćemo nastupati sa njihovom filharmonijom. To i jeste ideja - da sviramo sa lokalnim orkestrima, ali zbog zahtjevnosti je moguće da koncerti budu održani ili u salama ili tokom ljeta na otvorenim pozornicama.

Kada „podvučete crtu”, po čemu ćete još pamtiti 2019, osim po koncertima sa gudačima i horom „Lola” koji su zaista predstavljali osvježenje za publiku?

– Protekla godina bila je jako uspješna za „Instruktore”. Imali smo puno svirki, puno odličnih koncerata, mnogo smo putovali... Neke stvari koje smo radili u 2019. biće vidljive ove godine. U aprilu bi trebalo da bude premijera mjuzikla „Sa druge strane jastuka” u Pozorištu na Terazijama, čemu se neizmjerno radujem. Radio sam muziku za film Duška Kovačevića „Nije loše biti čovjek” i za film u kojem igra Miloš Biković, a koji bi takođe trebalo da budu premijerno prikazani ove godine.

U dosadašnjoj karijeri dobili ste veliki broj priznanja i nagrada. Da li ta vrsta javne potvrde uspješno briše nesigurnost koju svaki umjetnik ima ili je nesigurnost, pa i strah od onoga što stvarate, zapravo podsticaj da date svoj maksimum?

– Nikada nijesam imao strah, uvijek sam imao samo želju da ono što stvaram publika prepozna i da se u tome pronađe. Kada je riječ o nagradama, u 2019. dobio sam dvije koje su mi posebno značajne; jedna je stigla od Udruženja rok i džez muzičara Srbije, a druga od Saveza kompozitora, a važne su mi jer su to esnafske nagrade. Uvijek je lijepo kad vaš rad prepoznaju ljudi iz struke.

U Crnoj Gori publika Vas uvijek dočeka puna srca. U kom gradu kod nas najviše volite da nastupate, a gdje da odmarate?

– Kad dolazim u Crnu Goru na odmor, to uvijek bude u maju ili u septembru, van sezone, da bih mogao lijepo da se odmorim. U sezoni je to nemoguće, jer me mnogo ljudi prepozna i onda bi vrijeme planirano za odmaranje trebalo da posvetim njima. Nijesam neko ko voli planine, uvijek biram more; biram mjesta gdje je dobra ekipa. Kada je riječ o nastupima, u Crnu Goru rado dolazim tokom cijele godine. Crna Gora je mala, ali je prepuna lijepih mjesta za koncerte. Svirali smo nekoliko puta u Nikšiću na Lejk festu i drago mi je što je taj festival zaživio. Svirali smo i na Kanli kuli, i na Ljetnjoj pozornici u Tivtu. Raduje me što Crna Gora ima mnogo dobrih prostora na kojima može da se svira.

Kad biste mogli da vratite vrijeme, koje doživljaje iz karijere „Instruktora” biste najradije ponovili, a koje izbrisali gumicom?

– Nema puno onih koje bih brisao, a kada je riječ o ponavljanju to su svakako veliki koncerti koje smo odsvirali u poslednje tri i po decenije. Jedan od njih je i koncert u parku Gorki u Rusiji, gdje nas je slušalo 200.000 ljudi.

Kažu da je za veliki uspjeh potrebno pet odsto talenta i 95 odsto rada. Slažete li se sa tom tezom ili mislite da je „odnos snaga” ipak drugačiji?

– Ne znam da li bi to moglo da se izrazi u procentima, ali je sigurno da talenat ne vrijedi mnogo ako ga ne prati rad. S druge strane, ni rad bez talenta ne može da da velike rezultate.

Šta ste sebi poželjeli za 2020. godinu?

– I sebi i drugima uvijek poželim puno zdravlja i sreće, a ostalo kako bude. Svaka godina je drugačija, nosi sa sobom nešto novo. Na profesionalnom planu nadam se koncertima širom regiona; već znam da ćemo 14. februara otvoriti novu „Tvornicu” u Zagrebu, a na jesen je u planu turneja po Americi. Ne vjerujem da će biti novog albuma, ali ne isključujem neku novu pjesmu, novu stvar.

Snežana Moldovan

---